Povijest homeopatije

Homeopatsko razmišljanje započelo je s HIPOKRATOM (470-400 p.n.e.) koji je govorio o izlječenju:

• putem suprotnosti „Contraria contrariis” (alopatska medicina);
• putem sličnosti – “Similia similibus curentur” (homeopatija).

Švicarski filozof i liječnik PARACELSUS u 16. stoljeću nastavlja tu osnovnu ideju homeopatije. Njegovo liječenje sifilisa živom zasnovano je na pojavi da živa u toksičnim dozama izaziva slične simptome kao bolest sifilis.

Homeopatiju je kao alternativu konvencionalnim medicinskim metodama liječenja uveo slavni njemački liječnik CHRISTIAN SAMUEL FREIDRICH HAHNEMANN (1755-1843). Smatramo ga ocem homeopatije u onom obliku kakvu je danas poznajemo.

Rođen je 10.04.1755. Njegov otac bio je siromašni slikar na porculanu u poznatoj tvornici u Meissenu. Izuzetno konzervativan i uskogrudan obeshrabrivao je svaki sinovljev pokušaj da se školuje. Ne poštujući očeve teške zabrane, mladi Hahnemann je pratio svoje snažne intelektualne sklonosti. Često je kao dječak umjesto da spava, noći provodio čitajući i upijajući znanje. Seoski učitelj, kojem je bio najdraži učenik ohrabrio ga je da nastavi školovanje na višim školama. Školuje se u Leipzigu i Beču gdje se upoznaje s medicinskom praksom. 1783. odlazi u Desson gdje se bavio kemijom i vršio kemijska istraživanja. Do današnjeg dana ga smatraju autoritetom u oblasti toksikologije i medicinsko- pravnih aspekata trovanja teškim metalima. Dobro je poznavao nekoliko europskih i orijentalnih jezika i puno je vremena provodio prevodeći medicinsku literaturu na njemački jezik. Prevodio je Cullenovu „Materiu medicu“ i u jednoj od svojih karakterističnih opaski kritizirao njegovo mišljenje o djelovanju kininovca u liječenju malarije. Došao je na ideju da na sebi isproba djelovanje kininovca i simptome malarije koje izaziva. S tim je dokazao da kinin izaziva simptome malarije i isto tako ih liječi. Kinin mu je otvorio spoznaje o principima homeopatije. Uz grupu učenika entuzijasta nastavio je s testiranjem i drugih potencijalnih lijekova.

1813. god. za vrijeme epidemije tifusa koja je zahvatila Napoleonove trupe nakon bitke kod Leipziga, Hahnemann je homeopatski tretirao 180 ljudi od kojih je samo jedan umro.

1831. god. harala je epidemija kolere. Za tretiranje bolesti Hahnemann je dao lijek Camphor i tamo gdje je bio korišten homeopatski tretman rezultati su bili uspješni. Jedan od Hahnemannovih sljedbenika dr. Quin i sam je bio jedan od mnogo ljudi izliječenih od kolere. Zainteresirao se za homeopatiju i u Londonu započeo homeopatsku praksu, te je 1849. godine osnovao prvu homeopatsku bolnicu.

U Hrvatskoj homeopatske pripravke prvi primjenjuje dr. Stanislav Župić koji je jedno vrijeme bio ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče. Još davne 1920. god. liječi svrab, gnojne infekcije, postoperativne fistule, stare gastritise alkoholičara, pareze živaca, epilepsije, sklerotične pojave itd.

Krajem 19. stoljeća u SAD su postojale 22 homeopatske škole i više od 100 homeopatskih bolnica. Tada je više od 15 posto svih liječnika prakticiralo homeopatiju.

U Indiji je homeopatija dio nacionalnog zdravstvenog sistema, gdje ima preko 100 homeopatskih medicinskih škola i više od 100 000 homeopatskih liječnika.