Sistemske konstelacije: što su i kome mogu koristiti

Sistemske konstelacije su metoda rada s odnosima i pripadanjem u različitim sustavima - u obitelji, partnerstvu, timu ili organizaciji. Polaze od ideje da iza ponavljajućih obrazaca često stoje skrivene lojalnosti i nerazriješene dinamike koje “drže” cijeli sustav u napetosti.

Cilj rada na konstelacijama je učiniti skrivene dinamike vidljivima i doživjeti ih iz nove perspektive kako bi osoba dobila više jasnoće, prostora i unutarnje ravnoteže.

Metodu sistemskih konstelacija popularizirao je psihoterapeut Bert Hellinger, a ovo su ključne dinamike koje konstelacije osvjetljavaju:

• Pravo na pripadanje
Svi koji pripadaju sustavu imaju pravo na mjesto. Isključenja (zaboravljeni članovi, prethodni partneri, prerano preminuli) često ostave “prazno mjesto” koje kasnije netko nesvjesno pokušava zauzeti.

• Red (hijerarhija)
Oni koji su došli ranije imaju prednost nad onima koji dolaze kasnije; roditelji su “veći”, djeca “manja”. Kad se uloge zamijene, raste unutarnja napetost.

• Ravnoteža davanja i primanja
Sustavi teže ekvivalentnosti; kada se dugovi i tereti gomilaju, netko ih pokušava nadoknaditi po cijenu osobne lakoće.

Kad se netko ili nešto iz sustava isključi, kad se zamijene uloge ili naruši ravnoteža, sustav pokušava “ispraviti” poremećaj i to često tako da netko kasnije preuzme tuđi teret.

U konstelacijama se to istražuje fenomenološki: promatra se što se događa kada sustavne elemente postavimo u prostor i dopustimo da se pokaže ono što je spremno za viđenje i priznavanje.

U praksi, priznavanje mjesta, vraćanje odgovornosti onome kome pripada i jasne rečenice poštovanja često donose osjećaj olakšanja i veći protok energije.

Sistemske konstelacije: grupni i individualni rad

Sistemske konstelacije mogu se raditi u grupi ili individualno.

U grupi, sudionici mogu preuzeti uloge zastupnika (npr. “ja”, “majka”, “otac”, “strah”, “posao”) te se, kroz položaj u prostoru i doživljaje, postupno razotkrivaju odnosi i napetosti.

U individualnom radu uloge predstavljaju figure, papiri ili predmeti; proces je mirniji i prikladan za one koji žele privatnost.

U oba slučaja, facilitator vodi proces kroz postavljanje, opažanje i rečenice koje vraćaju red i poštovanje, a na kraju slijedi integracija uvida.

Što može biti tema za sistemske konstelacije

Sistemske konstelacije mogu se primijeniti na gotovo svako područje života u kojem osjećamo zastoj, ponavljanje istih situacija ili unutarnju napetost. Tema ne mora biti velika ni dramatična - dovoljno je ono što trenutno traži razumijevanje i pomak. To mogu biti:

• ponavljajući obrasci u odnosima i obitelji, napetosti oko granica i lojalnosti;
• osjećaj krivnje, tuge ili straha “bez jasnog razloga”;
• dileme u poslu, timska komunikacija, donošenje odluka i vidljivost;
• osjećaj da “nosimo tuđe” ili da smo zapeli u ulozi koja nije naša.

Za rad nije nužno poznavati detaljnu obiteljsku povijest, dovoljno je ono što je dostupno i spremno da izađe na vidjelo u danom trenutku.

…

Sistemske konstelacije poziv su da sebe i svoje odnose pogledamo cjelovito: kroz pripadanje, red i ravnotežu. Kada se ono što je isključeno prizna, kada se odgovornost vrati onome kome pripada i kada se uspostavi mjera u davanju i primanju, često nastane više mira i jasnoće.

Metoda pritom traži zrelost i odgovornost: birajte iskusne reprezentante, njegujte integraciju nakon rada i ostanite realni u očekivanjima. Tako konstelacije postaju ono što mnogi traže - prostor u kojem nastaje novo razumijevanje i dublji kontakt sa sobom i s drugima.